Tipično srpski

Jos jedna tuzna srpska prica kojoj nema kraja. Vic nam je poslao Drazen iz Obrenovca! Nadamo se da ce vam se svidjeti.

Sjedi stari Srbin ispod drveta a unuci oko njega.
Prica im kako je to bilo onoga rata, tamo davnih 1990-ih.
Prica on:
“Uhvate ti tako jednog dana ustase mene i dvojicu dobrovoljaca,
Rusa i Rumuna. Pita nas njihov zapovednik sta hocemo, da nas strijelja
ili da naj iz*** cijeli vod ustasa. Rus ko Rus kaze zivot je bolji
te se ustase izredase. Rumun, sav preznojen od straha rece ma slazem se
zivot je zivot. Ustase sredise i njega. Eto, djeco moja, tako vam je to bilo.
“Ali deda, sta se desilo sa tobom?” – upita jedno od unucadi. “Eeeh… ovaj… mene su strijeljali.” – odgovori on.

________________________________________________________________________________________________________________

Stari Srbin zamoli negdje u Kninu autoprijevoznika, Hrvata:
– Deder, bre, odvezi me u Srbiju! Nikog nemam, ”oću da umrem u otadžbini!
– Pa dobro.
I odveze ga čovjek nekud u Surdulicu i ostavi. Za mjesec-dva isti taj vozač poslom opet dođe u Surdulicu i sretne onog starog.
– Slušaj, bre! Bi li hteo da budeš dobar, pa da me odvezeš natrag?!
– Pa kako sad!? A rekao si da ti je želja da umreš u otadžbini!
– Jes”, istina, rek”o sam da želim da UMREM u Srbiji, ali nisam rek”o da želim da – ŽIVIM u Srbiji!