Mjesto i uloga računara u procesu konstruisanja

Proces konstruisanja u svojoj osnovi je informacioni proces jer polazi od ideje, odvija
se korištenjem znanja i podataka i završava se informacijom o tome kako treba objekat
izgledati i kakvo se ponašanje u eksploataciji očekuje. Koristi se i obrađuje velika količina
podataka što predstavlja pogodno područje za primjenu računara. Prvi konstruktivni
sistemi podržani računarima izašli su sredinom šezdesetih godina i razvijeni programski
sistemi omogućavali su djelimična rješenje, npr. konstrukcione proračune ili programiranje
numerički upravljanih alatnih mašina. Danas su razvijeni programski sistemi koji
omogućavaju integraciju automatizovane obrade kompleksnih zadataka, kao npr. različite
vrste grafičkih prezentacija, FEM aplikacije, NC aplikacije, planiranje rada i kvaliteta,
izrada tehničke dokumentacije, itd. Za sistem koji omogućava obradu ovih zadataka
usvojen je termin CAD koji je predložio D.T. Ross u toku istraživanja i razvoja NC
(numerički upravljanog) programskog sistema. Razvojem metoda odvijanja operacija,
razvojem računara i povezivanjem operacija u cjeline, stvaraju se sistemi operacija za
kostruisanje pomoću računara. Najvažniji od njih su CAD, CAM, CIM, ekspertni sistemi i
sl.

19871

Razmišljanja u pravcu
oslobađanja od takvog pristupa počela su dosta davno. Tražene su mogućnosti da se do
novih rješenja dođe primjenom određenog postupka, tj. pojednostavljeno rečeno šablona.
Stvoren je niz metoda ali se čini da nijedna od njih nemože da ispuni željeni cilj.
Očigledno je da konstruktor mora imati određene kvalitete, a navedene metode treba da omoguće efikasnost i podsticaj na nova razmišljanja i nove ideje. Ekspanzija novih metoda
i postupaka u konstruisanju nastala je razvojem tehničkih sredstava za izvođenje procesa
kostruisanja. To se prije svega odnosi na računare koji su ulaskom u proces konstruisanja
podstakli značajne promjene u tradicionalnim postupcima ili omogućili da neki koji su bili
poznati dođu do punijeg izražaja.
Konstruisanje mašinskih sistema i komponenata danas predstavlja kompleksan proces.
Odvija se primjenom odgovarajuće metodike definisane redoslijedom i strukturom
operacija. Operacije se izvode na osnovu definisanih tokova informacija (znanja i
podataka), na osnovu donesenih odluka i sl. Na izučavanju tih procesa zasnovana je nova
disciplina – TEORIJA KONSTRUISANJA.